Šta je sremuš?
Sremuš je biljka visoka oko 30 centimetara sa belim cvetovima koja raste u zapadnoj i centralnoj Evropi i koristi se kao začin. Ljudi su vekovima bili svesni sremušovih lekovitih svojstava, a kažu da su ga stari Rimljani uvrstili u svoju ishranu. Poznat je i pod imenima kao što su: medveđi beli luk, šumski beli luk, divlji beli luk, itd., a to je zato što ima mnogo sastojaka koji se takođe nalaze u belom luku i detoksifikuju telo, ali su još lekovitiji.
Kako ga razlikovati od otrovnih biljaka?
Kako je sremuš i kod nas sve popularnija biljka, od njega možemo napraviti odlične namaze ili začiniti salatu, mnogi ga sami beru u prirodi. Sremuš u Sloveniji raste u aprilu i maju u gusto zaraslim oblastima i u svim delovima zemlje. Međutim, prilikom branja sremuša mora se biti vrlo oprezan, jer pomalo liči na vrlo otrovne đurđevke i jesenji podrast (šafran).

Sremuš može da naraste već u martu, dok đurđevak raste pretežno u maju i takođe u junu. Glavna smernica u prepoznavanju sremuša je da biljka mora mirisati na beli luk, jer slične, pomenute otrovne biljke nemaju takav miris. Đurđevak, takođe poznat kao suzne kapi, takođe ima bele cvetove, ali oni imaju potpuno različite oblike, jer više podsećaju na krune, dok su cvetovi sremuša kopljasti.
Jesenji podrast (šafran) takođe ima kopljaste listove, ali nešto tamnije boje, a lišće raste zajedno i žlebastog je oblika.
Lekovita svojstva sremuša
Nije slučajno da sremuš ima mnoga imena koja uključuju reč beli luk, jer ima slične sastojke, uključujući gvožđe, adenozin, koji je presudan za proizvodnju energije, ACE, supstancu koja olakšava protok arterijske krvi i tako rasterećuje srce i druge , ali ih sadrži u još većim količinama.

Sremuš sadrži i 30 odsto više sumpora, koji zaglađuje i podmlađuje kožu i daje kosi sjaj. U poređenju sa belim lukom, sremuš ima dvadeset puta više adenozina, koji blagotvorno deluje na regulaciju visokog holesterola i visokog krvnog pritiska i posledično leči kardiovaskularne bolesti, uključujući arterosklerozu.
Sremuš, bilo svež ili kao dodatak ishrani u kapsulama, koristi se i za ublažavanje stomačnih i digestivnih problema, jer ubrzava metabolizam, uklanja grčeve u stomaku,… Neki svestranu biljku takođe koriste za lečenje kožnih alergija i osipa, a sremuš je uspešan uglavnom zbog visokog sadržaja sumpora. Sremušev sirup takođe vredi zlata, jer olakšava astmu i bronhitis, snižava telesnu temperaturu i uklanja gljivice.
Kako koristiti sremuš?
Sremuš ne smeju koristiti trudnice i dojilje, dok u suprotnom postoji podosta mogućnosti upotrebe, npr. sveže ubrani i seckani sremuš može se dodavati salatama, koristiti za pravljenje čorbe od testenine ili u svežem obliku, kao prirodni sok koji pročišćava telo.
Budući da ima blagi ukus belog luka, sremuš takođe može zameniti beli luk u kuhinji i začiniti mnoge sosove i supe, a odličan je i sa maslinama. Sremuš se takođe može čuvati i zamrzavati za kasniju upotrebu. Iako ima mnoga lekovita svojstva, treba ga konzumirati u manjim količinama, jer u protivnom može nadražiti stomak.